PIĆA SU NAŠA STRAST

Zanima li vas najbolje pivo u gradu? Pronaći ćete ga u Baštijanovoj 50 u Zagrebu, kao i najveći izbor ostalih alkoholnih i bezalkoholnih pića po odličnim cijenama, u veleprodaji i maloprodaji, uz besplatnu dostavu i besprijekornu uslugu.

Pogledajte našu ponudu

SVE VRSTE ALKOHOLNIH I BEZALKOHOLNIH PIĆA

Piva, vina, žestoka pića, gazirani i negazirani sokovi, energetska pića, kave, čajevi i ostali napici svih domaćih i inozemnih proizvođača. Nastojimo vam ponuditi najširi i najkvalitetniji mogući asortiman robe, uključujući i pažljivo odabrane raritetnije artikle namjenjene poznavaocima "dobre kapljice" i svima koji to žele postati.

Više

SANITARNI PROIZVODI I ROBA ŠIROKE POTROŠNJE ZA KUĆANSTVO I UGOSTITELJSTVO

Sredstva za čišćenje, profesionalna i ona za kućanstvo, i cjelokupna ponuda ugostiteljskog potrošnog programa - salveta, ugostiteljskog šećera, slamki, brisača, čačkalica...

Više

BESPLATNA DOSTAVA PIĆA

Opskrbljujemo kafiće, restorane, hotele i sve ostale ugostiteljske objekte odabranim pićima, kao i privatne zabave poput tuluma, vjenčanja, krstitki, najrazličitijih proslava, manifestacija... Dolazimo na vrijeme jer znamo koliko su vam važni vaši gosti. Nudimo i mogućnost povrata neotvorenog i neoštećenog pića.

Kontaktirajte nas!

" Od ljudskog znoja i Božje ljubavi, pivo je došlo na svijet. "

Sv. Arnulf (Arnold) iz Metza, zaštitnik pivara

Zaštitnik pivara Sveti Arnold

" Malo piva je božanska medicina. "

Paracelzus, švicarski liječnik

Slavni liječnik Paracelzus

IZDVOJENO...

Novo u ponudi, veliki izbor CRAFT piva!

Vina FESTIVA iz srca Slavonije ekskluzivno dostupna u Matan-Prometu!

TRS vina iz iločkih vinograda!

Veliki izbor čajeva potražite u našoj ponudi!

Samo kod nas specijalna ponuda LAVAZZA kave za Vas!

Veliki izbor sanitarnih proizvoda za sjaj vašeg objekta!

Pivo kroz povijest

Pivo je jedno od najstarijih alkoholnih pića u povijesti. Njegovi osnovni sastojci su slad žitarice (najčešće ječma), hmelj, voda i pivski kvasac; hmelj konzervira pivo i daje mu ugodan miris i gorak ukus, dok je pivski kvasac odgovoran za alkoholno vrenje pri kojem šećer prelazi u alkohol i ugljični dioksid. Ali, to je pivo kakvog ga danas poznajemo. Nekad, bila je to kiselkasta kaša puna čudnih biljaka, koju ste morali piti na slamčicu da ne progutate neke grube ostatke...


Vjerovali ili ne, pivo se proizvodi više od 5.000 godina. Datira još iz vremena Babilona i nastanka prvih civilizacija u Mezopotamiji i Egiptu; prvi pisani spomen piva otkriven je u sumerskom zapisu starom 6000 godina!

O pronalasku piva postoje  brojne legende koje zasluge pripisuju raznim bogovima, poput egipatskog Ozirisa ili nordijskog Odina, ali vjerojatnije je da je sasvim slučajno otkriveno. Naime, pivo se tisućama godina radilo uz posredništvo najosnovnije namirnice - kruha! Kad je jednom zaživjelo i raširilo se, steklo je uzvišen status u tadašnjim drevnim kulturama. Sumeranima je upravo takvo pivo, dobiveno iz žitarica u kruhu, bilo uobičajeno sredstvo plaćanja i prinos bogovima. Egipćani su pivom svakodnevno „hranili“ robove koji su gradili piramide, a onda ga i zakapali u grobnice faraona.


"U vinu je mudrost, u pivu je snaga, u vodi je bakterija. ", njemačka izreka.


U tim davnim vremenima, razvojem i rastom gradova, piti običnu vodu bilo je prilično riskantno zbog opasnosti od zaraze, pa je pivo, u kojem su se fermentacijom uništile štetne bakterije, bilo uobičajeno, svakodnevno sredstvo gašenja žeđi - sigurno piće koje ujedno pruža ugodu. Osim toga, pivo se s pravom smatralo i hranom - energetska vrijednost jedne litre standardnog piva odgovara vrijednosti jedne litre punomasnog mlijeka, ali i lijekom; njegova diuretička svojstva bila su vrlo brzo prepoznata, kao i blagotvorni učinak na krvožilni sustav, kosti i kožu.

Međutim, nije za pivo teklo sve tako glatko. Iako se na tlu Europe pivo pojavilo oko 3000. godine pr. Kr., za Grke i Rimljane vino je bilo piće kulturnih naroda, a pivo tek napoj barbara. Možda i s razlogom. Prvo pivo znatno se razlikovala od današnjeg - bilo je mutno i vrlo gusto, skoro nalik na kašu, uz to i kiselo, a pilo se kroz slamke jer su u njemu plivali djelovi zrna žitarica od kojih je bilo proizvedeno - gorki i čvrsti komadići koji bi preostali nakon fermentacije.

Pjene uglavnom nije bilo, a znalo je sadržavati voće, med, kombinacije
raznih začina i biljaka ili mješavine aromatičnih trava. Sve to nije moglo otkloniti opasnost od njegovog brzog kvarenja, pa se moglo piti samo svježe pripremljeno. Naime, rana piva nisu imala u svom sastavu hmelj, koji, osim što pivo bistri i daje mu ugodan miris i gorčinu, ujedno služi kao konzervans. Hmelj su prvi počeli pivu dodavati redovnici u srednjovjekovnoj Europi, poučeni  primjerom germanskih plemena koji su ga odavno koristili kao začin u spravljanju medovine.

Pivo je tako postalo piće puno sličnije današnjem, odnosno ukusnije (a smjelo se piti i u dane posta!), što je sigurno pogodovalo njegovoj povećanoj proizvodnji koja je ozbiljno konkurirala proizvodnji vina. Tadašnje pivo iz sveopće, „kućne radinosti“, zamijenilo je ono iz samostanskih pivovara, koje su ga počele prodavati i nastavile usavršavati njegovu proizvodnju.

Od kućnih do samostanskih pivovara


Za kvarenje piva svojevremeno su se optuživale tzv. „pivske vještice“, a posljednja među njima spaljena je 1581. godine u Švicarskoj.
 

Nakon srednjeg vijeka već započinje ono što bi se vrlo blizu moglo nazvati masovnom proizvodnjom piva kroz svjetovne pivovare, ali prekretnicu za pravu masovnu, industrijsku proizvodnju predstavljao je izum parnog stroja i rashladnog uređaja u 19. stoljeću.

Danas, najveći proizvođači piva su, može se reći, bili i ostali Njemačka, Velika Britanija, Češka, Belgija i Irska, dok im se od novijih pivopija pridružuje SAD.